Savremeno
društvo, reklo bi se, karakteriše sve šire rasprostranjena sveopšta konfuzija. Niz
različitih procesa pokrenut je u skoro svim sferama društva. Nagle i ubrzane
promene će neminovno pojedince ostaviti izložene silama koje najverovatnije
neće uspeti da razumeju. Ovakva konfuzija ne zaobilazi ni teoretičare društva.
Zbunjenost se uočava čak i na pojmovnom nivou usled činjenice da za današnje
društvo postoji ogroman broj naziva, a jako malo slaganja o samoj njegovoj
prirodi. Prema različitim teoretičarima današnje društvo možemo nazvati:
postmoderno (Liotar), postindustrijsko (Bel), rizično (Bek), informatičko
(Eriksen), radikalno moderno, poznomoderno (Gidens), umreženo (Kastels),
supermoderno (Ože). Za koji god se termin opredelili suštinski možemo izvući
jedan labavi konsenzus iz njihovih tvrdnji o načinu funkcionisanja savremenog
društva. To društvo se odlikuje simboličkom proizvodnjom, proizvodnjom informacija,
značenja, kodova i slika daleko više nego materijalnom proizvodnjom. (Spasić
2004: 16)