Autorka:Pejakov Isidora
Uvod
Iako
se na prvi pogled čini kako Đanbatista Viko, koji je zastupao humanizam i
ljudskost tokom XVII i XVIII veka, nema nikakvih dodirnih tačaka sa fašizmom,
ideologijom XX veka, jedna veza postoji – nacija. Vikoovo Kretanje nacija u
Novoj nauci govori o istorijskom redosledu koji nacije prate. On na
istoristički način govori o nacijama i deli svaki aspekt nacije u tri doba.
Poređenje Vikoa, koji kritikuje modernu racionalnu misao i fašističke
ideologije se čini nespojivim na prvi pogled. Međutim, da li je Viko još u sedamnaestom
veku ipak predvideo kretanje nacija? Iako zagovara povratak antičkoj misli,
starom Rimu i staroj Grčkoj, Viko je i dalje jedan od najznačajnijih
italijanskih teoretičara, dok fašizam kao politički koncept nastaje baš u
Italiji. Takođe, postoje i mnogi drugi teoretičari fašizma, ali kom kretanju
nacije ova ideologija pripada?
Fašizam,
kao veoma kontroverzna ideologija, prouzrokovao je stvaranje jedne od
najracionalnijih mašinerija u istoriji čovečanstva, koja je bila pogubna za
ogroman broj ljudi, a to je svakako Holokaust. U kom pravcu se kreće jedna
nacija kada drugu etiketira i sistematski uništava? Kojoj ljudskoj prirodi tako
nešto pripada? Ako je Vikoova postavka Verum esse ipsum factum ispravna[1],
onda je fašizam, sa Holokaustom kao svojim delom, potpuno opravdan, s obzirom
da je bio pun inovacija (naročito onih što služe ratu). No, da li je to zaista
i tako?