Autor: Dalibor Miloradović
Dakle, Kant je pre svega
nama prikazao najjednostavniju definiciju šta je to prosvećenost. Ona kaže da
prosvećenost predstavlja izlazak čovekov iz stanja samoiskrivljene nezrelosti(Kant,1974:43).
Dalje, smatra Kant, nezrelost predstavlja stanje čoveka u kojem on nije
sposoban da koristi svoj zdrav razum i samim tim nije sposoban da se “sam
rukovodi” i donosi odredjene odluke. Zbog toga mora da postoji neko ko će umesto njega donositi odluke
i “voditi” ga, dakle, mora postojati tutor(Kant,1974:43).
Imanuel Kant smatra da postoje
dva glavna uzroka koja dovode do čovekove nezrelosti. To su tačnije mane, mozda
i najgore mane koje čovek može nositi sa sobom-lenjost i kukavičluk. Upravo ove
dve stvari dovode do stanja čovekovog razuma i uma u kojem on nije sposoban da
upravlja samim sobom. Lenjost sa jedne strane predstavlja bezvoljnost čovekovu
da izadje iz “okova” nezrelosti i neprosvećenosti, dok sa druge strane kukavičluk
predstavlja manjak hrabrosti i snage za oslobadjanje iz “istih onih okova” koji
su ga zarobili. Po mom mišljenju, ova dva pojma veoma su srodna i povezana, jer,
rekao bih da deluju “kooperativno” kada je u pitanju čovekova nezrelost o kojoj
Kant govori. Sa jedne strane imamo lenjost koja utiče na ljudsku psihologiju i
goni ga na to da misli da je nesposoban za bilo šta, što dalje dovodi do
kukavičluka, gde se pojedinac sada oseća slabim i bez trunke samopouzdanja u
sebe.
Kada govori o pokušajima
“izlaska” iz stanja nezrelosti , Kant smatra da većina ljudi(posebno zenski
rod) veruje u to da taj sam “izlazak” iz nezrelosti nosi velike teškoće i
opasnosti tako da isti ti ljudi ipak taj “posao” prepuštaju svojim “vodičima” i
tutorima, jer su oni “voljni” da ih vode
i sprovode kroz sve te teškoce,opasnosti i zamke koje život nosi(Kant,1974:44).
Ono što predstavlja ozbiljan i
mogu reći i “glavni” problem jeste to da ti ljudi koji su zarobljeni u okovima nezrelosti, vremenom
prihvataju tu nezrelost i čak se
sjedinjavaju sa istom. Vrhunac ovog problema jeste to da svi ti ljudi istu tu
nezrelost prihvataju kao dobroćudnu i vrednu i na kraju će ona postati njiha
priroda, njihova ličnost, njihov karakter(Kant,1974:44). Ali, kao i za sve
ostalo na ovozemaljskom svetu, i za ovaj problem postoji rešenje. Kant nam je
ponudio i prikazao vrlo logično rešenje. Naime, u svoj toj “masi” ljudi koja se
nalazi pod vodjstvom tutora i vodiča, uvek će se naci neko ko će upotrebiti
svoj zdrav razum i “iskočiti” iz kruga nezrelosti i samim tim širiti značaj
korišćenja zdravog “uma i razuma”. Zašto je to važno? Važno je zato što će bas
taj pojedinac koji je upotrebio svoju pamet i svoj zdrav razum, naterati i one
ostale koji su zarobljeni u “tamnici nezrelosti” da koriste svoj razum i svoju
pamet. Kant smatra da je za ovu prosvećenost jedino potrebna sloboda.
Sloboda koja će nagoniti ljude da koriste svoj zdrav razum, sloboda koja ce
širiti prosvećenost, a ujedno i sloboda koja će biti najmanje štetna od svih
“ostalih” sloboda (Kant,1974:44,45).
Pitanje koje se nameće u
modernijem dobu, a i pitanje koje je sam Kant postavio glasi: Da li mi danas živimo
u prosvećenom dobu?- Kako je Kant radio i pisao pre skoro dvesta pedeset godina,
njegov odgovor je tada bio: ne-medjutim, on je smatrao ljudi ne žive u prosvećenom
dobu, ali ipak žive u dobu prosvećenosti(Kant,1974:47). Šta to znači? To znači da
su ljudi u to doba(pre dvesta pedeset godina) bili veoma daleko od stanja u
kome će svi oni koristiti zdrav razum, biti slobodni i voditi se kroz život bez
ičije pomoći(Kant,1974:47). Medjutim, sa druge strane, Kant smatra da postoji
ozbiljiniji napredak kada je u pitanju napuštanje samoiskrivljene nezrelosti, kao
i da postoje bitne naznake u tome da ljudi postepeno počinju da koriste svoju pamet i razum.
Jedini zaključak koji bih
upotrebio nakon svega bio bi: Imanuel Kant nam je pre dva i po veka pojasnio
sta to znači prosvećenost, pre dva i po veka mi smo dobili “šablon” kako se
treba pravilno voditi kroz život i kako se treba pravilno ponašati, medjutim , ni
za ta dva i po veka čovecanstvo nije nimalo ili je bar malo napredovalo u svemu
tome. Smatram da smo mi ljudi, kao “ljudi” u pravom smislu te reči vrlo malo
napredovali. Postoji bezbroj primera pojedinaca koji skoro čitav život provedu
u okovima nezrelosti o kojoj nam Kant govori, a sve to usled manjka
hrabrosti,volje i “slobode uma”.
Literatura:
Kant,
Imanuel. 1974. “Odgovor na pitanje: Šta je prosvećenost”, u : Um i Sloboda, priredio Dušan Basta, Beograd, str. 43-48