Autor: Jovica Rakić
Filolog, esejista i publicista, Muharem Bazdulj,
izdao je 2013. godine knjigu u koricama „Biblioteke XX vek“ pod nazivom „I drugi
su pjevali o ratu“. Metodološki posmatrano, sama knjiga sadrži perspektivu koja
deluje poput uveličavajućeg stakla,
polazeći od promatranja balkanskog konteksta u anglosaksonskoj književnosti
kroz prizmu engleskog konsolidovanog kolonijalizma s kraja XIX veka, pa sve se
„spuštajući“ do minijaturističkog ratnog konteksta pre, za vreme i nakon
građanskog sukoba na prostoru bivše Jugoslavije s kraja XX veka. Dakako da se
autor osvrnuo i na neizostavnu „vidovdansku“ simboliku pokazujući na taj način
varijetete tumačenja Balkana i, ujedno, njega kao inspiracije i metafore savremenog
doba.
Knjiga se sastoji od šest celina, od kojih se pet
bavi upotrebom Balkana i Jugoslavije u književnom žanru na engleskom jeziku u
najmanje tri različita istorijska konteksta u XX veku koji čitaocu tih
literarnih dela podražavaju njihovu formu i sadržaj. U samom uvodu, pisac pod
pojmom „odjek“ podrazumeva analizu lepe
književnosti engleskog govornog područja, gde, između ostalog, Sarajevo
imenuje kao centralnu figuru u procesu raspada Jugoslavije, kao i njegov značaj
u istorijskoj podlozi celokupnog XX veka. Pod pojmom lepe književnosti iliti beletristike
autor podrazumeva pesme, pripovetke, drame i romane (8), čime ujedno određuje i
svoj analitički okvir. Takođe, u prvoj celini pod nazivom „Povratak u
Ruritaniju“, inspirisano delom Entonija Houpa (Anthony Hope) (13), se govori i o upotrebi Balkana u engleskoj
književnosti s početka XX veka, gde se on predstavlja kao jedan neistraženi
kutak Evrope, obilan sirovom, „neobrađenom“ kulturom koja se direktno naslanja
na antičko-grčke mitove. Čitavo prvo poglavlje, u maniru i trajanju la belle époque, opisuje pravac u
engleskoj književnosti koji prema Balkanu ima neodređen kulturološki stav, u
smislu njegove pripadnosti evropskoj odnosno orijentalnoj civilizaciji.
Već u narednoj celini, „Sjećaš li se Španije; angažman i analogije - o
ratu dok rat još traje“, kao i u trećoj i četvrtoj, govori se o tome kako su
tokom rata u Bosni u periodu od 1992. do 1995. godine pisci raznih književnih pravaca
i žanrova osmatrali tok događajnosti rata pozivajući se često te ideje koje su
proizašle iz primera književnih dela iz perioda koji je u prethodnoj glavi predstavljen.
Ovim su te ideje koje su, do pada socijalizma i proboja neoliberalne misli i
dela u značajne delove sveta, nekada smatrane hazardnim, značajno uključene
u izgradnju novog postsocijalističkog konteksta svakodnevnog života, i kao
takve su bivale prepoznate kao inspiracija za literarni doprinos pojedinih anglosaksonskih
književnika. Naravno, reč je o neokolonijalističkoj političkoj doktrini
koja je, recimo, u današnjoj dnevnoj politici, jedan od argumenata sukobljenoj
strani u „produženom Hladnom ratu“. Ali, zadržimo se na nivou zapažanja.
Peta glava se pretežno bavi „postrežimskim“, odnosno „demokratskim“
periodom prostora bivše SFRJ, i to kroz prizmu prevladavanja prošlosti doskora
otvoreno sukobljenih „narcizama malih razlika“ jugoslovenskih naroda.
U šestoj celini se, zajedno sa bibliografijom
nalazi i zaključak koji čitaocu stavlja do znanja da se istoriji jugoslovenskih
naroda, koja je prožeta metonimičnim elanom, egzotističkim i civilizatorskim
pogledom zapadne kulturne misije, jasno oslikava jedan razvojni put spoljašnjeg
prikaza ovih naroda u XX veku, menjajući tako svoje pravce i smerove u
zavisnosti od tamošnjih umetnikovih fenomenološkog pogleda na svet.
Literatura:
Bazdulj, Muharem, (2013), I drugi su pjevali o ratu; odjeci
raspada Jugoslavije u engleskoj i američkoj književnosti, Beograd :
Biblioteka XX vek