Autor: Marko Kordić
Uvod
U ovom tekstu je prikazan rad
Kingslija Dejvisa iz 1937. godine u kome Dejvis razvija sociološku analizu
prostitucije - uzroke njenog postojanja, univerzalnosti i vitalnosti kao
transistorijske institucije. Provokativno za moraliste, ali naučno potkovano,
ukazao je na fundamentalna obeležja koja komercijalna prostitucija deli sa
drugim "svetim" institucijama društva, poput braka, ali je opisao i
njena distinktivna svojstva (iz kojih i proizilazi i sama postojanost
prostitucije) koja čine demarkacionu liniju u odnosu na druge prokreativno-seksualne institucije.
Iako priznaje važnost ekonomskih faktora, Dejvis smatra da istinsko i sveobuhvatno objašnjenje prostitucije mora da prevaziđe ekonomsku sferu, stoga argumentovano osporava tvrdnje da se prostitucija može iskoreniti aboliranjem njenih navodno ekonomskih uzroka u kapitalističkom, ili nekapitalističkom sistemu. Kingsli se osvrće i na seksualnost neljudskih primata i osim prostitucije, uočava postojanje istih fizioloških i socioloških faktora koji deluju u primatskim društvima (uključujući i ljudska), i bez kojih prostitucija ne bi ni postojala.
Prostitucija I seksualno ponašanje kod neljudskih primata
Oslanjajući se na zoološka
istraživanja, Dejvis navodi da ljudska seksualnost poseduje zapanjujuću sličnost sa seksualnim ponašanjem drugih čovekolikih majmuna i majmuna. Usled
svoje fiziološke prirode, ženke primata su konstantno seksualno receptivne za
razliku od ženki sisara nižeg reda. Ženke primata imaju regularan menstrualni
ciklus, ali nemaju periode kada su u potpunosti neosetljive na seksualne stimuluse,
dok ženke sisara umesto menstrualnog ciklusa imaju naizmenične periode odsustva
seksualne reakcije i periode ovulacije. Ova razlika fundamentalno oblikuje prirodu primatskih (opet, uključujući i ljudskih) društava
zato što uvodi seks kao permanentan element društvenog života, i obezbeđuje
konstantno povezivanje dva pola.
Seksualno ponašanje primata, za razliku od sisara, nije automatsko, već je povezano sa raznim stimulusima koji ne moraju biti seksualne prirode. Ova proširena uslovljenost seksualnih reakcija je moguća zahvaljujući kompleksnijem senzo-motornom aparatu i produženom periodu detinjstva, uz dodatak konstantne seksualne receptivnosti. Na ovaj način, oni mogu da prostituišu svoju seksualnost tako što će uvesti seksualne reakcije u intrinzično aseksualne situacije.
Drugim rečima, seksualne reakcije čovekolikih majmuna i majmuna ne moraju biti
povezane sa seksualnim apetitom, već se mogu koristiti kao sredstvo za
ostvarivanje materijalne dobiti.
Reproduktivna psihologija i neuralna kompleksnost omogućuju ovo seksualno uslovljavanje, ali su sociološki faktori ti koje dovode do njegovog ostvarivanja. Na koji način? S obzirom da je sistem dominacije osnovna karakteristika primatskih društva (ne zaboravimo, tu spadaju i ljudska društva), svaki čovekoliki majmun i majmun u okviru svoje socijalne grupe zauzima neku od prekarnih pozicija koje su determinisane njegovim dominantnim karakteristikama u odnosu na ostale pripadnike grupe. Dakle, od stepena njegove dominantnosti zavisiće i koliko će njegovi telesni apetiti biti zadovoljeni – količina hrane, pristup ženkama i nivo sigurnosti koji će uživati. Stoga se primati, i ženke i mužjaci, adaptiraju na ove neprijateljske socijalne sisteme delom kroz seksualne reakcije, tako što praktikuju prostituciju zarad dobiti koja u suprotnom ne bi mogla biti ostvarena. Na primer, ukoliko slabija životinja obebedi hranu, a snažnija životinja pokuša da joj je oduzme, slabija životinja istog momenta počinje da prezentuje sebe seksualno, bez obzira da li su životinje istog ili različitog pola. Ukoliko je uspešna u odvraćanju pažnje, slabija životinja će progutati hranu.
Dejvis navodi da su ove činjenice spomenute u svrhu iznošenja osnovnih principa prostitucije – upotreba seksualne stimulacije u sistemu dominacije kako bi se postigli neseksualni ciljevi, a ne kako bi se izvela analogija između životinjskog i ljudskog društva, ili kako bi se spekulisalo o poreklu ljudskih institucija. Ipak, socio-seksualne aktivnosti neljudskih primata su znatno udaljenije od nižih sisara nego što su udaljene od ljudi.
Institucionalna kontrola seksualnosti u ljudskim društvima
Ipak, kod ljudi prostituciju ne
možemo definisati samo kao upotrebu sopstvene seksualnosti zarad ostvarivanja
neseksualnih ciljeva, jer u tom slučaju veliki deo socijalnog ponašanja bi bio
podveden pod kategoriju prostitucije. Na primer, brak u kom žena latentno nudi
svoje seksualne usluge zarad ekonomskog i socijalnog statusa koje joj garantuje
muškarac, ili npr. zapošljavanje lepih devojaka u prodavnicama, kafićima, i
reklamama bismo morali smatrati prostitucijom.
Zanimljivost koja nam se ovde otkriva je da ono što smo do sad nazivali prostitucijom - upotreba seksualnih stimulusa zarad ostvarivanja aseksualnih ciljeva - karakteriše i druge institucije u koje je seksualnost uključena. Stoga, razlika između prostitucije i drugih seksualnih institucija je ta da, iako sve obezbeđuju gratifikaciju, nemaju sve istu društvenu funkciju, i iz tog razloga su različito vrednovane u očima društva.[1] Odnosno, na skali socijalnog odobravanja, brak i komercijalna prostitucija se nalaze na suprotnim krajevima.[2] Ovu situaciju Dejvis objašnjava putem institucionalne kontrole seksualnosti koja sadrži tri korelativne linije:
1. odobravanje i podsticanje seksualne intimnosti u okviru tradicionalnih odnosa (brak, konkubinat) kako bi se obezbedila fizička reprodukcija i socijalizacija narednih generacija
2. seksualno ponašanje u svim drugim situacijama se mora osporavati kako bi se osnažila prva linija, odnosno pozitivna kontrola. Na primer, osporavanje seksualne intimnosti između ljudi koji su već u braku sa drugom osobom.
3. incest
tabu - striktna zabrana koitusa među srodnicima. Ovaj vid negativne kontrole
takođe osnažuje pozitivnu kontrolu tako što poništava potencijalnu
destruktivnost seksualne kompeticije među srodnicima, što bi predstavljalo
pretnju po samu strukturu reproduktivne institucije.
"Problem" sa
komercijalnom prostitucijom je u tome što je njena društvena funkcija
neodređena, s obzirom da je odvojena i od reprodukcije, i od sentimentalnog
odnosa koji koitus primarno simbolizuje. Ono što prostituciju razlikuje od
drugih seksualnih institucija jesu upravo njene osobene karakteristike iz kojih i prozilazi njena transistorijska
vitalnost - bezličnost, emocionalna indiferentnost, najamni karakter i promiskuitet.
Abolicija prostitucije u okviru kapitalizma
Dejvis se "obračunava"
sa onima koji misle da se prostitucija može iskoreniti uništenjem njenih
navodno ekonomskih uzroka, bilo u okviru kapitalizma , ili nekog drugom
nekapitalističkom sistemu:
Čest predlog za aboliciju prostitucije u okviru kapitalizma je taj da se povećaju plate radnicama. Problem sa ovim predlogom je što u potpunosti ignoriše stranu potražnje, pretpostavljajući da ženska osoba ulazi u prostituciju čisto iz ekonomske nužde, što je zapravo paradoksalna pretpostavka, jer ako je tačna, to bi značilo da uzrok prostitucije nije ekonomske prirode (pa ni lek), a ukoliko se individua ne prostituiše iz ekonomskih razloga, predlog da se radnicama povećaju nadnice kako bi se držale van prostitucije je pogrešan.
Dejvis smatra da smo uzeli zdravo za gotovo pretpostavku da samo plata koja nije dovoljna za preživljavanje može naterati ženu da uđe u prostituciju i suoči se sa moralnom osudom društva. Ovo je samo delimično tačno. Čak i da je u potpunosti istina, predlog za eliminaciju prostitucije putem povećanja nadnice neće biti lukrativan. Ukoliko se nadnice radnicama povećaju, ponuda prostitucije se smanjuje. Nastupajuća oskudnost rezultira u efektivnoj potražnji, u vidu cena koje rastu kako se ponuda smanjuje.
Potražnja za prostitucijom je konstantna, reč je
o imperativnoj potrebi koja se ne može uvek standardno zadovoljiti putem alternativa. Sa
porastom cene koja se nudi za seksualnu uslugu, radnice i sa dobrim platama su
pred iskušenjem da uđu u profesiju, a pritom se javlja mogućnost za više žena da
žive samo od prostitucije, bez dodatnog napornog rada na nekom drugom
poslu.
Konačan rezultat je ista količina
prostitucije kao i ranije, ako ne i veća. Stoga, sa čisto ekonomskog stanovništva, pitanje nije
zašto mnoge žene ulaze u prostituciju, već zašto ih to ne radi mnogo više?
Kingsli tvrdi da je odgovor u gubitku socijalnog statusa osobe koja uđe u
prostituciju, odnosno, ona ulazi u prostituciju tek kad skine "moralne
okove" sa sebe. Nadoknada koju prostitutka dobija za pruženu seksualnu
uslugu nije nadoknada ni za rad, ni za rentanje sopstvenog tela, već za izgubljeni društveni status,
a status gubi zato što društvo osuđuje
komercijalni koitus koji protivreči pozitivnoj kontroli seksualnih impulsa u svrhu
reprodukcije i socijalizacije stanovništva.
Bio-socijalni uzroci prostitucije I njena transistoričnost
Kingsli Dejvis je izričit -
potražnja za prostitucijom proizilazi iz bio-socijalnog apetita kao
imperativne konstante, a jedini preduslov za njegovo zadovoljenje je mogućnost
da se plati cena. Ali, potražnja za
seksualnim uslugama nije rezultat samo pražnjenja viška seksualne
energije, već i potreba za svim onim što porodica i druge društvene institucije
ograničavaju - za varijetetom, perverzijom, misterijom i seksualnim odnosom
koji je oslobođen civilizovanog pretvaranja i emocionalne uključenosti. Osim toga, naknada za koitus ne mora biti
izražena u vidu novca, jer on je samo
instrument u okviru određene ekonomske konfiguracije. Naknada može biti i u
vidu privilegije, moći, hrane, odeće, odnosno
u vidu bilo koje vrednosti koja može da se razmeni, a roba koja može da
se razmeni mora postojati u svakom kompleksnom društvu jer specijalizovani
proizvođači moraju učestvovati u razmeni proizvedenih viškova.
Mi možemo da zamislimo društveni sistem koji karakteriše potpuno odsustvo motiva za prostitucijom, ali ne možemo da zamislimo da će se takav sistem pojaviti, jer za tako nešto moraju da postoje dva uslova:
1. Nepostojanje institucionalne kontrole seksualnih impulsa. Na primer, brak sa svim svojim propratnim svojstvima u vidu ljubomore, razvoda, legitimacije, ne bi smeo da postoji.
2. Sve seksualne želje bi morale da budu obostrane i komplemetarne. Neka osoba ne bi smela da bude seksualno privučena osobi koja je ravnodušna prema ovim inklinacijama, jer bi to neminovno dovelo do frustracije i dalo motiv za upotrebu sile, moći, autoriteta, prevare, novca, bilo čega što bi nevoljnu osobu nagovorilo na "saradnju".
Nijedan od ovih uslova ne mogu biti ispunjeni, jer kao što smo videli, svako društvo pokušava i mora da institucionalno kontroliše seksualne nagone u svrhu sopstvenog opstanka. Osim toga, niti su svi muškarci zgodni, niti su sve žene lepe. Postoji jasna gradacija između ekstremno privlačnog i ekstremno neprivlačnog. U ovom slučaju, osobe koje zauzimaju nezavidnu poziciju na ovoj skali će neminovno upotrebiti eksterna sredstva kako bi postigli zadovoljstvo.
Prostitucija prevazilazi i razlike u
vlasničkoj strukturi društava. Dejvis smatra da pravo objašnjenje smanjenja
prostitucije u Sovjetskoj Rusiji nije rezultat ukidanja privatnog vlasništva,
već većih seksualnih sloboda koje su nastupile u toj državi. Upravo su
seksualne slobode glavni neprijatelj prostitucije i porodice kao institucije.
Veći stepen seksualnih sloboda, odnosno mogućnost da se postigne obostrano
seksualno zadovoljstvo iz zabave, i to van braka, sa "uglednim" članom društva,
povređuje i bračnu instituciju i smanjuje potražnju za prostitucijom.
Ipak, zaključuje Dejvis, ne samo da će uvek postojati reproduktivna institucija
koja uokviruje seksualne slobode, sistem socijalne dominacije koji daje motiv
za prodavanje seksualnih usluga, i skala atraktivnosti koja stvara potrebu za kupovinom ovih usluga, već je i
prostitucija, u krajnjoj instanci, ekonomična.
Omogućavanjem da mali broj žena
vodi računa o potrebama velikog broja ljudi, što je najčešči slučaj sa vojskom,
sa "perverznjacima" i fizički
odbojnima u našoj okolini, prostitucija očigledno ima funkciju koju ne može da vrši nijedna druga
institucija u potpunosti.
Korišćena literatura:
Davis, K. (1937.). The
sociology of prostitution. American Sociological Review 2 (5): 744-755.
[1] Svaka institucija sadrži nekoliko funkcija,
nijedna institucija nije čisto seksualnog karaktera. Dakle, brak nema samo
seksualnu, ni samo prokreativnu, niti samo ekonomsku funkciju, već inkorporira
sve tri navedene.
[2] Komercijalna
prostitucija je odnos u kom obe strane koriste koitus kako bi ostvarile
privatne ciljeve. Osim komercijalne, postoje i drugi vidovi prostitucije, poput
religijske, gde koitus ima karakter svetog, a novac za pruženu seksualnu uslugu
se koristi za održavanje crkve.