Autorka: Katarina Krstić
Skraćenice:
HDI- indeks humanog razvoja
BDP- bruto domaći proizvod
1. Uvod
Demografski trend
koji se ustalio već par decenija unazad u Srbiji je migracija mladih
visokokvalifikovanih i obrazovanih ljudi. Sa željom da se što bolje probiju na
tržište rada i poprave dotadašnji životni standard u matičnoj zemlji. Analiza
će se usredsrediti na migracije iz Srbije u Norvešku i Sloveniju. Ono što je de
facto poznato jeste da se Norveška ubraja u najrazvijene zemlje sveta, zatim
Slovenija koja se ubraja u razvijene zemlje, dok je Srbija zemlja u razvoju.
Jedna i centralna hipoteza će biti razlozi i odgovor: Koji faktori utiču na to
da se više mladih opredeljuje da na neku vrstu usavršavanja, bilo tu u službi
obrazovanja ili stranog jezika, odlaskom u Norvešku ili Sloveniju. Faktori koji će uticati na krajnji rezultat
ove analize su: predrasude kada su u pitanju kultura i tradicija, empirijski
potvrđen veći broj odlazaka na usavršavanje, životni standard, i između ostalog
bezbednost.
Cilj ovog ispitnog
rada je dokazati da analizom i tumačenjem kompatibilnosti ideksa humanog
razvoja i pre sve emigracija iz kojih razloga se mladi obrazovani ljudi
opredeljuju više za odlazak u Švedsku i samim tim odliv humanog kapitala iz
Srbije.
Prikaz i tumačenje
indikatora humanog razvoja za Norvešku,
Sloveniju i Srbiju. Kao i poređenje
navedenih zemalja po indeksu humanog razvoja.
Iako Slovenija i Norveška nisu baš najreprezentativniji primer
zemalja u kojoj građani Srbije emigriraju, ipak postoji odrđeni procenat onih
koji se na ovaj korak opredeljuju.
2. Pojmovni okvir
Krucijalni deo svake
analize jeste teorijski aparat. U ovom slučaju indeks humanog razvoja i
migracije deluju kao veoma usko povezani pojmovi i pojave. Ukrštanjem
emigracije i njenih faktora i indeksa humanog razvoja mogu se izvesti interesantni
zaključci. Pre svega će ovde biti reč o dobrovoljnim, legalnim migracijama
viskokvalifikovane i obrazovane radne snage iz Srbije u dijasporu, tačnije u
dve evropske zemlje Norvešku i Sloveniju. Glavno pitanje koje se postavlja
zašto su Norveška i Slovenija primamljive za bilo kakvu vrstu usavršavanja, tj.
kakve mogućnosti nude?
Migracije se odnose na
mehaničko kretanje stanovništva (Bobić, 2011: 134). U ovom radu će se
analizirati dobrovoljne, legalne migracije iz Srbije u Norvešku i Sloveniju. U
pitanju su faktori koji jednu ili drugu destinaciji čine primamlijvijom ili
manje primamljivom destinacijom za nastavak obrazovanja ili usavršavanja znanja
jezika. Ključni su tzv. pull i push faktori, tačnije faktori privlačenja i
odbijanja. U faktore privlačenja se ubrajaju: mogućnost zaposlenja, viši
životni standart, nacionalna i etnička tolerancija, bezbednost. Faktori
odbijanja: ratne situacije, siromaštvo, nizak životni standard, nemogućnost
zaposlenja. Migracije imaju više klasifikacija. Mogu biti legalne i ilegalne,
dobrovoljne i prinudne, na relaciji ruralno- urbano, zatim unutrašnje i
spoljašnje, kao i sezonske ili godišnje. Kada su u pitanju migracije na njih se
ne operedeljuje svako, određeni faktori koju utiču na takav korak su: iskustvo
u migracijama, bračni status i nivo obrazovanja (Savković, 2016: 457 i 458).
Dok u naučni diskurs
nije uveden indeks humanog razvoja kao element i pokazatelj životnog standarda,
životni standard ljudi u nekoj zemlji posmatran je prilično jednostrano i kvantitativno.
Indeks humanog razvoja je dao jednu novu, antropocentričnu perspektivu u čijoj
žiži je čovek (Cvejić, Babović, Pudar, 2010: 17).
Indeks humanog razvoja je mera razvijenosti jednog društva, u čijem
je fokusu poboljšanje ljudskog života. Osnovne dimenzije koje se koriste da bi
indeks humanog razvoja prikazao reprezentativne podatke su: dug i zdrav život
(merenom prema životnom veku od rođenja), znanje (mereno prema pismenosti) i
pristojan standard života (meren prema BNP-u po glavi stanovnika i PPP-u u
američkim dolarima). Očekivani životni vek, prosečno trajanje školovanja,
očekivano trajanje školovanja i bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika.
Radi se o meri razvijenosti jednog društva koja je komparativna –
omogućuje poređenje većeg broja zemalja na temelju korišćenje iste metodologije.
Razvijen je kao instrument Ujedinjenih nacija. Prvi put je
upotrebljen 1990. godine, kao izraz nastojanja da se prevaziđu
jednodimenzionalne mere društvenog razvoja (kao što je, na primer, GDP PC, gde
se meri samo nivo ekonomske razvijenosti)
U fokusu ovog pokazatelja nije ekonomski rast već poboljšanje
ljudskog života (teorijski, razvoj ovog indikatora se vezuje za rad Amartye
Sen-a i njegovu ideju o realizaciji čovekobih žela i potencijala).
2.1 Globalne nejednakosti
Tri načina
sagledavanja globalne nejednakosti su:
1. nejednakost dohotka po stanovniku- nezavisno od broja
stanovnika;
2. nejednakost broja stanovnika- u zavisnosti od broja stanovnika;
3. međuljudska nejednakost u celopkupnoj svetskoj populaciji.
Prvi koncept se odnosi na konvergenciju i divergenciju prosečnih dohodaka zemalja, ne uzima nejednakosti u obzir.
Drugi koncept uzima u obzir broj stanovnika.
Treći koncept obuhvata nejednakosti (unutar država i između njih) i
zahteva podatke o raspodeli prihoda na nivou države (Milanović, 2007:45).
Džinijev koeficijent je standardna mera nejednakosti, u rasponu od
0 do 100.
Odnos globalizacije globalne nejednakosti se ne može tačno
proceniti, jer zavisi od trenutka i kretanja dohotka u prošlosti.
Stanovnik bogate zemlje
poseduje veliki dohodak, nezavisno od njegovog radnog angažovanja.
Čovek je svesniji dohotka drugih ljudi, usled globalizacije.
Ključna stvar za studije nejednakosti je predviđanje da se ravnamo
pojedincama ili grupama.
Vrednost ličnosti i imetka se poistovećuju svakodnevno.
Pojavom nacionalnih država, proučavanje nejednakosti dobija novi
smisao.
Globalizacija menja naše viđenje sveta i nas, kao deo tog sveta.
Autor se osvrće na dve globalne pojave: globalno siromaštvo i
nejednakost.
Globalno siromaštvo je u
žiži medijske i svetske pažnje, dok je nejednakost zanemarena.
Po nekim istraživanjima ljudima je prioritet položaj na društvenoj
lestvici, a ne apsolutni prihod.
Globalizacija daje širu sliku i upoređivanje životnih standarda.
3. Metodološki okvir
U radu će
biti korišćeni podaci sa sajtova: World bank data base, eurostat i baza
podataka human development report 2014. Takođe potrebno je naglasiti da podaci
na koje sam naišla i koje sam upotrebila u pisanju ovog rada nisu iz istih
godina, tj. poklapanje po godinama nije bilo moguće, tako da se podaci protežu
od 2011 do 2014 godine. Brojni autori, posebno demofgrafi ističu da je teško
pratiti i meriti migracije, u ovom slučaju dobrovoljne i legalne, a pogotovu
prinudne i ilegalne.
U glavne dimenzije
indeksa humanog razvoja ubrajaju se:
Pristojan životni standard koji se meri Gini per capita koeficijent[1],
zatim humani kapital[2]
(obrazovanje) koji obuhvata prosečan
broj godina školovanja i očekivano trajanje školovanja, i poslednja ali ne manje
bitna je dug i zdrav život (prosečan životni vek).
Pored prosečnih vrednosti na tri dimenzije, uzima se u obzir kako
su glavni resursi raspoređeni među populacijom.
Tabela 1.
Zemlje
|
IHR 2014
|
|
1.
|
Norveška
|
0.948
|
2.
|
Slovenija
|
0.888
|
3.
|
Srbija
|
0.775
|
Izvor: human development report 2014
Tabela 1. beleži gradacijsku vrednost indeksa humanog razvoja, od
Srbije koja je zemlja u razvoju i koja se nalazi na 66. mestu, kao zemlja sa
visokim indeksom humanog razvoja, dok su Slovenija na 25. i Norveška na prvom
mestu kao zemlje sa veoma visokim indeksom humanog razvoja.
Džinijev koeficijent predstavlja meru devijacije distribucije
prihoda među pojedincima i domaćinstvima u zemlji od perfektno jednake
distribucije. Vrednost 0 prikazuje apsolutnu jednakost, a vrednost 100
apsolutnu nejednakost.
Grafikon 1.
Izvor: equalitytrust@org.uk
Džinijev koeficijent nejdnakosti, svakako nije imao linearan i
jednolinijski tok kroz vreme od 1961 do 2016. S obzirom da je rad fokusiran na
2014 god. bitno je uočiti tada je
džinijev koeficijent iznosio 0.33.
Tabela 2.
Zemlje
|
Gini
index 2014.
|
Norveška
|
26.8
|
Slovenija
|
25.7
|
Srbija
|
..
|
Izvor: world bank, data base
Kada je u pitanju Tabela 2. Norveška opet prednjači, sa najvišom
vrednosti džinijevog koeficjenta u odnosu na Sloveniju, dok za Srbiju u World
bank data base nije bilo podataka.
4. Kontekstualni okvir
Pretpostavlja se da se
legalne, dobrovoljne migracije dešavaju iz zemalja u razvoju u najrazvijenije
zemlje iz prioritetne potrebe da se
promeni trenutni kvalitet života na bolje. Radne migracije su se intezivirale
krajem 20. veka i početkom 21. veka usled jeftinijih sredstava komunikacije i
transporta. Omogućava uštedu vremena i
prelaženje velikih razdaljina za kraći vremenski preiod (Bobić, 2013: 117).
Tabela 3.
Zemlje
|
IHR
|
Očekivano
trajanje života
|
Prosečno
trajanje školovanja
|
Očekivano
trajanje školovanja
|
HDI
2014 rang
|
Gini
per capita
|
Norveška
|
0.949
|
81.7
|
12.7
|
17.7
|
1
|
67. 614
|
Slovenija
|
0.874
|
79.6
|
11.9
|
16.8
|
25
|
26.809
|
Srbija
|
0.745
|
74.1
|
9.5
|
13.6
|
66
|
11.301
|
Izvor: human development
report 2014
Podaci iz Tabele 3. preuzeti sa Human development report iz 2014.
godine govore o tome da je Norveška kao skandinavska zemlja prva na rang listi
po indeksu humanog razvoja, dok je prate Slovenija kao manje razvijenija zemlja
i Srbija kao zemlja u razvoju. Ovi podaci definitivno oslikavaju rezultate
delovanja institucija i politika koje se sprovode u analiziranim evropskim
zemljama. Takođe se Norveška ističe i po visokom životnom veku, koji iznosi
81.7 godina starosti.
Životni stilovi koji se suprotstavljaju su u Norveškoj i Srbiji su
u velikoj meri odgovorni za viskog životni veku Norveškoj i niži životni vek u
Srbiji koji iznosi 74.1. Pored životnih stilova bitan faktor jesu životni
standard pojedinca i politike socijalne zaštite država.
4.1 Makro plan u
kontekstu odliva mozgova (engl. brain drain)
Pojam odliva
mozgova se kroz literaturu i medije pominje denecenijama unazad. Blisko je
povezan sa procesom savremenih migracija, može se takođe protumačiti kao pod
vrsta međunarodnih migracija. Najčešće se pominje u kontekstu odlaska mladih,
visokoobrazovanih, kvalifikovane radne snage. Odlazak obrazovanih, mladih stručnjaka je uglavnom u smeru
razvijenih zemalja zapada, kao i u zemlje Dalekog istoka kao što su Kina i
Japan (Bobić, 2011: 137). Mada mladi stručnjaci ili koji se obrazuju to da
postanu Ovaj globalni fenomen sve više
postaje trend kome se pribegava iz određenih razloga kao na primer: nejednake
životne šanse, nezadovoljsto trenutnom uglavnom nepovoljnom ekonomskom ili
političkom situacijom, ali neki od faktora može da bude globalna nesigurnost u
matičnoj zemlji.
Fenomen odliva
mozgova utiče na globalne promene,
takođe se odražava na teritorijalne promene. Ako se kroz prizmu humanog
kapitala posmatra ovaj fenomen, može se doći do zaključka do gubljenja resursa
u vidu znanja, veština i ljudi putem migracija. Svakako je bitno naglasiti da
se tzv. ‚brain drain‘ migracije ubrajaju negativne efekte po zemlju porekla
(Bobić, 2013: 119).
U časopisu ‘Vreme’ u tekstu Emigracija i imigracija, navodi se da
Srbija kao emigraciona zemlja ne poseduje potpune podatke o licima koji su
otišli iz zemlje (22.03.2017).
Tabela 4.
Zemlje
destinacije 2014
|
Ukupno
|
Muškarci
|
Žene
|
Norveška
|
563
|
286
|
277
|
Slovenija
|
1.266
|
877
|
389
|
Izvor: Eurostat
Tabela 4. pokazuje da se više lica doselilo u Sloveniju nego u
Norvešku u periodu 2014. godine.
Neki od razloga su verovatno lakše učenje i usvajanje slovenačkog
jezika, neka vrsta asimiliacije ali ne potpune i sama blizina Slovenije u odnosu
na Norvešku, kao i manji troškovi transporta. Za razliku od Norveške gde bi
period kultrune asimilacije i prilagođavanja duže trajao.
4.2 Mikro plan
Kada se govori u
kontekstu mikro plana, većinom je u centru pažnje pojedinac.
Jedna vrsta prizme i posmatranja promena na jednom manjem, lokalnom
nivou u ovom slučaju migracija iz Srbije. Tačnije kako su relacije lokalno i
globalno blisko povezane. Pojave i promene koje se dešavaju na globalnom nivou
i te kako utiču na transformaciju lokalne socijalne, etničke i druge strukture.
O uticajima dešavanjima na globalnoj sceni i kako se posledice delovanja
reflektuju na lokalni nivo govorili su autori Lenčer i Boli u knjizi ‘ Kultura
sveta‘. Lokalno i globalno se
smatraju ključnim nivoima stvarnosti. Ovi nivoi stvarnosti se često povezuju sa
situacijama i događajima (Lenčer, Boli, 2006: 37).
Iseljavanja mladih
obrazovanih, visokokvalifikovanih ljudi definitivno se odražava na lokalni
nivo. U smislu da će možda da pokrene lavinu potreba za boljim životnim
standardom koji ne mogu da ostvare u zemlji porekla. Takođe jedna od posledica
može biti i osvešćivanja ljudi o relanosti u kojoj žive i mogućnostima koje im
nude zemlje u dijaspori. Međutim sa druge strane, kao što svaka pojava ima
svoje lice ima i svoje naličje. Alternativa povratka humanog kapitala u Srbiju
bi bile mogućnosti studentskih razmena u cilju usvajanja novih veština i
iskustava, što implicira bolju međunarodnu sradnju univerziteta.
Grafikon 2.
Izvor: Mladi i migracije
Za Grafikon 2. bitno je naglasiti da uzorak nije uzet na niovu cele
Srbije, pa nije baš reprezentativna uzorak. Ali daje neku sliku realnosti gde
mladi iz provincija ili ruralnih područja kao stepanicu više u skladu sa
mogućnostima, životnim standardom odlazak u veći grad u Srbiji kao šansu za
bolji život. To se ogleda u 66,6 %. Dok se 30,5 % mladih iz tog uzorka ipak
opredlilo za odlazak u inostranstvo, što je malo manje od polovine.
Grafikon 3.
Izvor: Politika, prema: Mladi i migracije
Ovaj grafikon je samo primer pomenutih push faktora koji utiču na
odluku o migracijama, samim tim se oslikavaju na društvenu strukturu u Srbiji, tačnije
uzroci su njenih vidinih promena. Odlazak mladih utiče na demografsku sliku Srbije, što znači da
ostaje sve više starog stanovništva, čije kvalifikacije ne mogu da se takmiče sa vremenom, koje zahteva
svakodnevne promene u usklađivanje i doživotno usavršavanje i učenje. Razvoj
tehnologije, kao globalne promene koordinišu, upravljaju svim sferama života.
5. Zaključna razmatranja
Migracije svhaćene kao uobičajene pojave i deo
savremenih migracionih tokova u današnje vreme, kako vreme prolazi postaju sve
brže i duže traju. Cirkulisanje rada i humanog kapitala koje se neposredno
odvijaju i kroz međunarodne migracije su samo neke od karakteristika modernog
doba.
Iseljavanje iz matične zemlje ima za cilj da popravi životni
standard, da nastavi obrazovanje ili u
cilju nekog drugog usavršavanja.
Norveška na osnovu ovih
podataka je najrazvijenija u odnosu na Sloveniju i Srbiju, po indeksu humanog
razvoja. u odnosu na Sloveniju i Srbiju ne bleži rast kada je u pitanju indeks
humanog razvoja za nejednakosti. Norveška je čak prva zemlja veoma visokog
indeksa humanog razvoja, dok je prati Slovenija na 25. mestu i naposletku
Srbija na 66. mestu.
Raspodela dohodaka najniža u Srbiji.
Ovako gradacijski postavljene zemlje daju utisak
kao da je Slovenija stepenica između Srbije i Norveške kada su u pitanju
životni standard, kao i da iseljavanje
mladog obrazovanog stanovništva
prati taj tok. Stiče se utisak da se ove migracije mladih
visokoobrazovanih sve više instrumentalizuju.
Po i onako šturim podacima dolazi se do zaključka da je možda ipak
primamljivija zemlja za usavršavanje i nastavak obrazovanja Slovenija, u odnosu
na Norvešku. Tačnije benefiti Slovenije su: slični i veoma bliski jezik kao
element kulturnog identiteta, zatim blizina države samim tim i niža cena
transporta. Lakša asimilacija, i usvajanje jezika radi bržeg prilagođavanja bi
bila u Sloveniji, dok bi u Norveškoj ta kulturna asimilacija i prilagođavanje
rajalo nešto duže. Takođe kada bi se napravila paralela između uloženih resursa
za odlazak u Norvešku i Sloveniju, iako su obe razvijene zemlje sigurno bi finansijski izdatak za Norvešku bio veći nego za odlazak
u Sloveniju.
6. Literatura/ izvori podataka
1. Bobić, Mirjana. 2013. Postmoderne populacione studije. Beograd:
Institut za sociološka istraživanja Filozofski fakultet Univerzitet u Beogradu.
2. Bobić, Mirjana. 2011. u: Dimitrijević, Dimitrije, Društvo i
stanovništvo, u: Sociologija za 3. razred srednjih stručnih škola i 4.
razred gimnazije. Beograd: Zavod za udžbenike.
3. Cvejić, S, Babović M. i Pudar. G. 2010. Studija o humanom
razvoju- Srbija 2010. izvori i ishodi socijalnog iključivanja.
4. Eurostat 2014
5. F. Dž. Lenčer i Dž. Boli. 2006. Kultura sveta. Beograd:
Clio.
6. Human development report 2014
7. Milanović, Branko. 2007. Dva lica globalizacije. Beograd:
Arhipelag.
8. Savković, Marina. 2016. Mladi na tržištu rada u savremenim
uslovima: jedno poređenje Evropske unije i Srbije. Sociologija časopis za
sociologiju, socijlanu psihologiju i socijalnu antropologiju, Vol. LVIII,
No 3, str. 331- 499, Beograd.
8. World bank data base